U dolini Neretve, glavno uporište u obrani od Turaka bilo je u Počitelju. Ovu tvrđavu je sagradio kralj Tvrtko godine 1383., i imala je stratešku ulogu u kontroliranju puta do mora dolinom rijeke Neretve. Danas, povijesni gradić Počitelj, izgrađen ispod tvrđave, ima orijentalni izgled i kao takav je potpuno u funkciji turizma i kulturnih priredbi.
Ovo jedinstveno naselje uvršteno je na UNESCO-vu listu.
Iako se grad prvi put spominje u pisanim dokumentima 1444. godine, pretpostavlja se da ga je dao izgraditi bosanski kralj Tvrtko 1383. godine. Ovaj srednjovjekovni gradić imao je mediteranski izgled, ali je nakon turskog osvajanja orijentalno preoblikovan. Mješavina ova dva graditeljska stila daje Počitelju posebnu dimenziju.
Izuzev izvanredne orijentalne arhitekture i osmanlijskog „štiha“, Počitelj je zanimljiv i poznat kao domaćin likovnoj koloniji sa najdužom tradicijom u jugoistočnoj Evropi.

Ne treba se čuditi zašto je osmanski sultan bio impresioniran ljepotom ovog mjesta i naručio da se tu izgradi Tekija. Potiče iz 16. st. i izgrađena je za potrebe derviškog reda, a danas je jedan od najmističnijih mjesta u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Tekije je otvorena za posjetitelje tokom cijele godine i služi hladna pića, čaj i turske kafe u prekrasnom vrtu s pogledom na izvor rijeke.
Ovo područje karakterizira raznolikost nadzemnih i podzemnih voda.Izvor rijeke Bune je jedan od najvećih i najljepših u Europi. To je najbolji primjer podzemne kraške rijeke.
Regija je također poznata po raznolikosti svoje flore i velikom broju endemskih vrsta. Na nižim nadmorskim visinama je mnogo zimzelenih i listopadnih drveća, dok je na višim nadmorskim visinama u brdima nalaze rijetke šume.

Srednjevjekovno zdanje - Stjepan grad,nastalo na kasnoantičkoj utvrdi ponad Blagaja je bio jedan od najvažnijih gradova u zemlji Kosača. Ovaj hercegov grad je zapravo bio gradska palača, opasana tvrdim bedemima s nazubljenim vrhovima koja su i danas vidljiva.
U njemu je stolovao Stjepan Vukšić Kosača pa je zbog toga i dobio ime Stjepan grad. Ovaj grad je bio okosnica političkih i vojnih turbulencija hercegove zemlje sve do 1473. godine kada ga je osvojila turska vojska te je postao sjedište i rezidencija kadije.

U srednjem vijeku, iznad Ljubuškog, na vrhu Buturovice podignuta je tvrđava koja se obićno pripisuje Hercegu Stjepanu, premda je starija od njega, a u pisanim se izvorima Ljubuški prvi put spominje 21. veljače 1444. pod nazivom Lubussa.

Nešto prije 1477. grad je pao u turske ruke i postaje pogranična tvrđava s jakom posadom. Turci su tvrđavu preuredili u vojnu nastambu, sa svim pratećim objektima. Nakon 1835. ljubuška tvrđava gubi svoju obrambenu i stratešku ulogu.
Ova tvrđava imala je žitnicu, vodospremnik, zatvor, zapovjednikov stan te u blizini nastambe za vojnu posadu. Grad su u 17. stoljeću popravljali dubrovački majstori. Početkom 19. stoljeća grad je izgubio vojni značaj i ubrzo počeo propadati. Ova tvrđava danas predstavlja jednu od najvećih turističkih atrakcija na području općine Ljubuški i cijele Hercegovine.

Međugorje je trenutno jedno od najvećih marijanskih svetišta u svijetu. Ukazanjem blažene djevice Marije 24.06.1981. godine ovo mjesto je postalo odredište hodočasnika sa svih strana svijeta. Osnovna poruka Međugorja je mir.
Svaki hodočasnik redovito posjeti Župnu crkvu Sv. Jakova, Brdo ukazanja, Križevac, Vrt Sv. Franje i Canacolo. Najznačajniji događaji kroz godinu su: Godišnjica ukazanja, Festival mladih, proslava Velike Gospe, misa na Križevcu, proslava Uskrsa, Božića i Nove godine.