Priča o Livanjskom siru je možda i jedna od najljepših priča vezanih za jedan proizvod, koja je počela krajem XIX stoljeću, a u kojoj se, u pozadini velikih europskih događaja isprepliću potresne ljubavne priče i priče o prvim agronomima.

Naziv pršut ima jasno latinsko porijeklo, od pro, što znači "prije", i “exsuctus”, što znači "isušeno".

Radi se o siru od ovčijeg, kravljeg ili kozijeg mlijeka, ili u kombinaciji, koji sazrijeva u mješinama od ovčije kože: to je genijalan sistem za čuvanje i transport lako kvarljivog prehrambenog proizvoda , a i način da se ne protraći ni jedan dio zaklanih životinja.

Zima nije zima u Hercegovini bez raštike i suhog mesa: radi se o tradiciji koja je ostala uglavnom nepromijenjena stoljećima a čiju glavnu ulogu igra poseban tip kupusa sa listovima i “bez glavice” čije uzgoj u ovim područjima seže u davnu prošlost.

Zajedno s pogačom i krumpirom, pura zauzima jednako važno mjesto u tradicionalnoj hercegovačkoj kuhinji.

Uštipci su jedno od najjednostavnijih jela naše kuhinje. Riječ je zapravo o smjesi sličnoj onoj od koje se pravi kruh/hljeb, samo što je malo tečnija.