“Nije jer se babe sjećaju, a unuci “ponešto znaju” kako se poljak teško kuvao”: znaju to starci, a možda i neko od njihovih unuka, kako je teško skuhati grah poljak.
Naziv pršut ima jasno latinsko porijeklo, od pro, što znači "prije", i “exsuctus”, što znači "isušeno".
Priča o Livanjskom siru je možda i jedna od najljepših priča vezanih za jedan proizvod, koja je počela krajem XIX stoljeću, a u kojoj se, u pozadini velikih europskih događaja isprepliću potresne ljubavne priče i priče o prvim agronomima.
Košnice u šupljim kladama ili pletare od tkane slame su fascinantne radi stoljetne priče koja govori o odnosu između čovjeka i pčela, koja seže u drugu polovicu XX. stoljeća, i to početkom proizvodnje košnica sa pokretnim saćem u području Bihaća, 1884., do danas, kad je pogotovo Hercegovina ta koja prednjači u preradi i proizvodnji meda te je na visokoj i naprednoj tehničkoj razini, spajajući poštovanje prema prirodi i napredne tehnološke procese.
Rekli biste, ništa novo, no brudet ili brodet ni ne treba neke novotarije.
Radi se o siru od ovčijeg, kravljeg ili kozijeg mlijeka, ili u kombinaciji, koji sazrijeva u mješinama od ovčije kože: to je genijalan sistem za čuvanje i transport lako kvarljivog prehrambenog proizvoda , a i način da se ne protraći ni jedan dio zaklanih životinja.
Ukoliko jedan proizvod postane simbol nekog mjesta to je zato što u sebi nosi boje, okuse, istoriju i zvukove tog mjesta.
